Autorka u knjizi najviše govori o samoj književnosti, o tome šta književnost sama po sebi znači i kakva joj je uloga, ali i ko je zapravo pisac. Kako to nastaju priče i kako se one pričaju, ima li pričama kraja. Za Lisicu, u kojoj se oseća Dubravkina fina ironija i humor, briljantnost njenog uma i talenta – kritičari kažu kako predstavlja veličanstvenu posvetu piscima i pisanju i onima čije priče menjaju čitaoca.

Lisica je i izvrsna priča o ruskoj avangardi. Umjetnički čin za avangardne umjetnike jeste čin subverzije poručuje Dubravka, a zašto baš Lisica, ona odgovara: Temeljni umjetnički postupak ruske avangardne književnosti bila je izdaja, začudnost, razbijanje ustaljenih književnih normi, iznevjeravanje čitaočeva očekivanja. U tom smislu pisac je bio izdajnik, lisica, a metafora izdaje bila je zaštitni znak pravog umjetničkog djela.

Čitajući Lisicu otkrivamo i neke, pomalo zaboravljene ruske autore, koje će neko svakako poželeti da čita.

LEAVE A REPLY

Vaš komentar
Unesite Vaše ime ovde

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.